31. NEDJELJA KROZ GODINU
30. listopada 2016.
Ps 145 (144), 1-2. 8-9. 10-11. 13cd-14
2. 2 Sol 1, 11-2, 2
Lk 19, 1-10
UVOD
Roditelji i odgojitelji vrlo dobro znaju koliko je strpljivost, koji puta potrebna i neophodna u odgoju djece. Djeci i mladima ne bismo sve dopustili, jer znamo da to nije dobro za njih kao niti za ostale. A istovremeno trebamo imati razumijevanja za njihove makar i nespretne pokušaje, pogrješke ili za trenutke kada se žele inatiti, jer čovjek nije stroj.
Svako dijete je čovjek u svojoj posebnosti i jedinstvenosti. Bog s nama postupa upravo kao sa svojom djecom kao dobri otac i mudri odgajatelj. Ne želi nam silom nametati svoju volju, nego nas blago potiče i usmjerava k dobru.
I na početku ove Svete mise Gospodin nas poziva da se odreknemo svega zla kojega smo počinili i uz njegovo oproštenje možemo dostojno proslaviti ova sveta otajstva.
HOMILIJA
Kadikad nas neki ljudi, znaju ugodno iznenaditi. Dogodi se tako da čovjek koji je godinama bio teški alkoholičar jednostavno jednoga dana prestane piti i postane drugi čovjek. Neodgovorni učenik ili student, za kojega se činilo da nikada ništa u životu neće postići, odjednom postane odgovoran i zreloga ponašanja. U čovjeku se mogu dogoditi prekrasne promjene na bolje. Takvi nam ljudi postanu dokazom da je moguće, usmjeriti se prema dobru. Upravo o jednom takvom čovjeku, govori nam današnje Evanđelje u izvješću o nadcariniku Zakeju.
Znamo da carinici u Isusovo vrijeme nisu vršili službu samo na međudržavnim granicama, već su bili i državni poreznici. U to vrijeme kontrola državnih službenika bila je gotovo nepoznata, dok se država samo brinula da dobije ono što joj pripada, ne mareći koliko će pri tom neki službenik staviti u svoj džep. Ti ljudi smatrani su gulikožama i bezdušnim ljudima, koji su se bogatili na račun drugih siromaha. Isto su tako smatrani prodanim dušama i slugama osvajača Rimljana. Zakeju je bilo savršeno jasno da ga njegov narod odbacuje, kao izdajicu i nepravenika, te nije ni pomišljao da bi se smio približiti Isusu kao ostali. Čuo je da je Isus Božji čovjek i čudotvorac, pa ga je htio barem vidjeti kad već drugo nije mogao. Zato se popeo na smokvu da bi ga vidio, a u isto vrijeme izbjeći negodovanje i porugu ostalih. Nije mogao ni pomisliti da bi se Isus mogao obratiti njemu, toliko omraženom grješniku. Međutim, Isus se zaustavlja i obraća mu se, štoviše želi doći kod njega na objed. Zakeja, koji se uspinje da bi vidio Isusa, Isus poziva da siđe kako bi doživio spasenje. Put čovjekove poniznosti, često je put uzdizanja k Bogu. Zakej očito nije bio sretan čovjek, već je duboko u sebi čeznuo za pravom srećom. Njegovu čežnju i potrebu njegova bića nije moglo zadovoljiti, njegovo nepravedno stečeno bogatstvo.
Upravo je to radosna poruka današnjega evanđelja. Na malo dobre volje, Isus odgovara tolikom velikodušnošću. Upravo to i nama danas Isus govori. Zapravo i nije teško obratiti se, uopće nije strašno promijeniti neku svoju lošu naviku. Ako smo u zavadi s nekim tko bi nam zapravo trebao biti blizak, zar je veliki napor telefonirati čovjeku i pozvati ga na kavu, gdje biste kao ljudi mogli riješiti poteškoće. Možda on to baš i očekuje. Ili zar je stvarno veliki problem prestati opijati se, pušiti, kockati? Toliki su u tomu uz dobru volju uspjeli. Zar je nemoguća misija posvetiti se više obitelji, imati vremena i živaca za svoje najbliže? Zar ne bismo mogli malo vremena posvetiti molitvi? Bitan je naš prvi korak i stvarna želja, a Bog će kao i kod Zakeja ostalo učiniti.
Zakej žurno siđe i Učitelja primi sav radostan. Radost je oznaka susreta čovjeka s Bogom. Samo površan čovjek ima predrasude prema Bogu da nam samo naređuje, uzima i oduzima životne radosti. Susresti Boga i imati po njegovu daru očišćenu savjest mir je i radost. Od Boga nam je svaki novi dan veliki životni dar, a naći Boga znači dospjeti do svoga izvora. Obmana je i varka napasnika, vjerovati da nam je teško i mračno u službi Bogu. Hoditi njegovim putovima uza sve poteškoće izvor je mira i radosti, koju nam svijet sa svojim zamamnim i lažnim sjajem ne može dati.
U svakom čovjeku postoji iskonska čežnja za susretom, koji će promijeniti njegov život. Ruski pisac Dostojevski vješto je tu istinu utkao u monolog svoga lika pijanca Marmeladova, koji o smislu života razmišlja riječima: «Svaki bi čovjek trebao imati mogućnost nekomu otići. Jer dolaze vremena, kad se čovjek mora nekomu obratiti… Svaki bi čovjek zato morao imati barem jedno mjesto, gdje će netko s njim suosjećati.»
Isusov dolazak u Zakejevu kuću urodio je plodom obraćenja. Evo što čini Božja ljubav, kada naiđe na spremno srce. Isus ga nije pitao što je prije radio, nije od njega tražio javnu ispovijed ni poniženje. Pokazao mu je naklonost i došao u njegovu kuću, a sve ostalo plod je Zakejeva obraćenja i Božje milosti. Zakejeva spremnost da polovicu imanja dade siromasima i da četverostruko vrati onima koje je prevario na prvi pogled može djelovati kao nepromišljena i brzopleta reakcija čovjeka, koji je iznenada doživio veliku radost i ushićenje, ali je velika radost znak dubine njegova doživljaja.
To je i naš put jer nam se uvijek iznova valja obraćati od svoje lijenosti, neterepeljivosti, sebičnosti, navezanosti na zemaljske probitke. Uvijek iznova trebamo otkrivati u sebi one strane, koje nas udaljavaju od Boga. Pozovemo li Isusa u svoje srce i zaželimo od srce da nas izliječi, on će to i učiniti. Potrebno je tražiti Isusa i njegovu pomoć. Budemo li na svoju nesreću uvjereni kako smo dobri i savršeni, kako nam onda Isus može pomoći? Jer svaki je kršćanin samo grješnik, na putu obraćenja.
Današnji primjer mora biti osobno pitanje svakom kršćaninu, kako slušam evanđelje i kakvi su to moji susreti s Isusom? Nije teško reći da prihvaćamo Isusa i evanđelje, ali zašto se u životu mnogih kršćana ništa ne mijenja? Naprotiv, svakim smo danom u svojoj okolini svjedoci ubojstava, samoubojstava, krađa, nevjernosti, razbojstava, svakoga nereda i izopačenosti, koji se događaju upravo među nama koji se zovemo kršćanima. Svaki naš susret s Isusov u euharistiji, morao bi u nama barem odjeknuti nemirom, zbog toga stvarnoga stanja.
Danas pred nama stoji lik poniznoga grješnika Zakeja koji se obratio, a još više gledamo u lik Isusa, koji se ne želi opterećivati našim prošlim grijesima, nego uvijek prihvaća našu dobru volju i duboku želju da idemo putem evanđelja u radosti. Tu radost i veselje neka nam Gospodin svima podari.
fra Mate Tadić, OFM
Objavljeni članci:
Rođenje B.D. Marije – Mala Gospa
Tomislavgrad-Novosti u bazilici
Uznesenje B.D. Marije na nebo – Velika Gospa
Presveto Tijelo i Krv Kristova
Nikoga nije dobro sažalijevati?!
4. Uskrsna nedjelja “Dobrog pastira”
Naviještenje Gospodinovo – Blagovijest
Nedjelja Muke Gospodnje – Cvjetnica
Korizma u svjetlu Godine milosrđa i Enciklike “Laudato Si”
Sveta misa za ratne i poratne žrtve Duvanjskog kraja
“Valentinovo” i za nesimpatične
Ljepota srca i izvanjski izgled
Za sve u životu ima određeno vrijeme
Bogojavljenje – Tri kralja – Vodokršće
