22. NEDJELJA KROZ GODINU
28. kolovoza 2016.
Ps 68 (67), 4-5ac. 6-7b. 10-11
2. Heb 12, 18-19. 22-24a
Lk 14, 1. 7-14
UVOD
U životinjskom svijetu stvari su jasne. Oni koji su jači grabe sebi veće komade, kod razdiobe plijena. Oni mlađi i slabiji čekaju dok jači ne ostari i oslabi. Nažalost i među ljudima pokatkad vlada, zakon jačega i mentalitet čopora. Pa se onda uzdižemo i izdižemo, svađamo i glođemo i tako griješimo pred Bogom.
Čitav naš život iz dana u dan je poput prijemnog ispita, koji morao položiti prije ulaska u vječnu radost. Ali odakle učiti ako ne iz Kristova primjera i riječi?! Dok okupljeni oko njegova oltara započinjemo slavlje spomen-žrtve, pokajmo se za svoje grijehe osobito protiv naših bližnjih. Očistimo svoja srca da u njima zaživi sjeme Božje riječi.
HOMILIJA
Za održavanja važnih konferencija, sve češće se uz njih spominju „radni doručak ili ručak“. Nešto slično je bilo i s Isusom, kada je bio pozvan kod farizeja na subotnji objed. Očekivalo se da za vrijeme jela opravda svoj glas posebnog učitelja i ponudi sustolnicima dovoljno materijala za ugodni razgovor. Isus ne propušta nijednu priliku da navijesti poruku o Kraljevstvu Božjemu. A upravo je gozba, dobra prilika za to.
Ono što Isus nudi u svojemu nauku, čini se na prvi pogled kao svjetovna pouka o bontonu i ponašanju, koja sadrži razumljivu životnu pouku. Ali mu nije uopće do učenja neke svjetske mudrosti. Kada opaža kako gosti strogo poštuju svjetovne forme ophođenja, kako se smještaju za jelo točno prema društvenoj ljestvici i važnosti, započinje govoriti o gozbi. Ona je mnogo puta u središtu Kristova govora, koja je simbol i prispodoba zajedništva s Bogom.
Živimo u društvu koje boluje od samouzvisivanja, istodobno druge ponižavajući. Rivalstva su prisutna na sve strane. Toliko je oko nas taštine, umišljenosti, uobraženosti i lažnih veličina. Svi bi željeli biti neki vođe ili idoli mase – osobito mladima. Na taj se način stvaraju vrijednosni kriteriji po prvim mjestima, a ne po dobrim djelima. Oholost je grijeh duha i zato opasan i podmukao. Vodi u svijet privida i napuhivanja vlastitog ega te otežava pristup k Bogu.
Biti ponizan znači biti istinoljubiv, iskren pred Bogom, ljudima i samim sobom. Pred Bogom valja biti ponizan, a pred ljudima držati svoje dostojanstvo. Biti ponizan je proces u kojemu dopuštamo Bogu, da nas vodi do naše vlastite istine te oslobađa od životnih laži i lažnih iluzija. Učitelj Eckhart primjećuje kako poniznost, čini čovjeka velikim a ne malenim te je put najdubljeg ispunjenja. Ponizan čovjek ne čini sebe umjetno malenim i lošim, nego se vježba da sebe vidi očima Božjim i odbaci svoje „maske“ pred drugima. Traži velikodušno suradnju, na Božjim planovima.
Ljudima je u mnogim prilikama važno da budu posebni, veći, uzvišeniji, slavniji i obožavani. Zbog želje da budu slavljeni i uzvisivani kao očevi nacije, najveći mudraci, najveći sinovi svoga naroda, neki su vojskovođe išli do nakraj svijeta u osvajanju što više zemalja. Pri tom je nebitno bilo što bi ginule na stotine tisuća ljudi, što bi ostalo toliko udovica, siročadi te što bi toliki mladi izginuli i prije nego bi stekli svoje obitelji. Sve da bi silni vojskovođa sebi podigao spomenik u dalekoj zemlji ili gradu.
Biti prvi, slavan, pobjednik pod svaku cijenu. U svemu je najjadnije što ti častohlepni i slavoljubni ljudi, sami sebi grade kult svoje ličnosti. A ne da bi drugi priznavali, njihovu veličinu i zasluge.
Postoji uvriježeno mišljenje da čovjeka možemo dobro upoznati, promatrajući njegovo ponašanje za stolom. Tako je i Isus, promatrajući ponašanje gostiju na gozbi kod uglednog farizeja, ukazao na sporne osobine ponašanja pojedinih sustolnika, te dijelom i na one dublje duhovne uzroke takvom ponašanju.
Prihvativši poziv uglednog farizeja na objed, Isus je želio domaćinu i ostalim uzvanicima, nastaviti izlaganje riječi Božje koje je započeo u sinagogi. Prema svjedočanstvu povjesničara Josipa Flavija u ono doba, subotnje bogoslužje obavljalo se u podne, a nakon toga slijedila je gozba od jela priređenog prethodnog dana. U subotu se kao dan posvećen Gospodinu i odmoru, nije smjelo kuhati. Isus poučava kod stola, jer su i drugi mudraci, osobito među Grcima, tako postupali.
Biranje što boljeg mjesta u Isusovo doba obavljano je prema nečijoj službi ili imovinskom stanju. Ležalo se na ležaljkama s po tri mjesta od kojih je ono srednje, bilo najuglednije. Na tom mjestu srednje ležaljke, bio je najugledniji gost. Prilikom jela uzvanici su se nalaktili na lijevi lakat, a desnom rukom jeli iz ležećeg stava. Bilo je teško iz takvog položaja razmicati se da bi važniji gost dobio dolično mjesto. Tako onome koji je sjeo na previsok položaj, nije preostalo drugo do li poći na posljednje mjesto.
Kao ljudi nismo mi po sebi veliki, nego nas Bog čini velikima. Nismo mi po sebi uzvišeni, niti vrijedni Božjih darova na zemlji i u nebu. Po Bogu smo uzvišeni i veliki. Stoga, za sve ono lijepo i plemenito što jesmo i imamo, možemo zahvaliti Bogu i time se nipošto ne možemo hvalisati.
Dobro je to shvatio i češki kralj Primislav, koji je prije toga bio običan seljak. Kad je postao kralj, u svojoj je sobi objesio svoje seljačko odijelo, da mu uvijek bude pred očima. Jer su mu kao kralju, iskazivali najveće počasti. Da se ne bi zbog toga uzoholio, bacio bi pogled na seljačko odijelo i rekao: „Sjeti se Primislave tko si i što si sam po sebi.“ I tako je Primislav gledajući u to odijelo, uvijek ostao ponizan usred svoga naroda. I narod ga je volio, a kralj se nije vladao kao neki diktator, nego dobri otac i vođa.
Kada se izdižemo iznad drugih, druge istodobno gazimo. Mnoštvo je primjera i u svakodnevnom životu, da zbog zavisti i taštine ne dajemo drugima što im pripada. Time sebe unakazujemo, a drugima činimo štetu. Ludo je vjerovati da će nas neko izvanjsko priznanje ispuniti mirom, pogotovo ako to postižemo gazeći druge.
Jedino od Boga dolazi, pravi i duboki mir i istinska radost. Ako smo u nečemu uspješni i ako nas drugi i priznaju, radujemo se, ali pritom dobro znamo da je to Božji dar. Da se ne možemo tašto hvaliti, uzdižući iznad drugih.
fra Mate Tadić, OFM
Objavljeni članci:
Tomislavgrad-Novosti u bazilici
Uznesenje B.D. Marije na nebo – Velika Gospa
Presveto Tijelo i Krv Kristova
Nikoga nije dobro sažalijevati?!
4. Uskrsna nedjelja “Dobrog pastira”
Naviještenje Gospodinovo – Blagovijest
Nedjelja Muke Gospodnje – Cvjetnica
Korizma u svjetlu Godine milosrđa i Enciklike “Laudato Si”
Sveta misa za ratne i poratne žrtve Duvanjskog kraja
“Valentinovo” i za nesimpatične
Ljepota srca i izvanjski izgled
Za sve u životu ima određeno vrijeme
Bogojavljenje – Tri kralja – Vodokršće
