18. NEDJELJA KROZ GODINU
31. srpnja 2016.
UVOD
U godini velike svjetske gospodarske krize, kada svi pozivaju na solidarnost radi višega cilja. Kada je bojazan od gubitka radnoga mjesta itekako opravdan, kada je rad postao iznimno jeftin, sasvim je opravdana zabrinutost za dostojan život. Nismo ovisni samo o sebi, nego u bitnomu i od Boga. Njegova smo djeca i on se uvijek brine za nas pa nam je ustrajati u povjerenju prema Njemu.
Treba se brinuti o svojoj egzistenciji i onih koji o nama i našem radu ovise. Ali ta zabrinutost nas može udaljiti od Boga. Današnja nedjelja nas poziva preispitati naš nutarnji stav, prema vanjskim vrijednostima. Za trenutke kada smo prema Bogu, bližnjima i samima sebi bili nepovjerljivi i nesigurni, sumnjali u Božje djelovanje u svijetu kao i sve naše slabosti i grijehe, pokajmo se na početku ove Svete mise.
HOMILIJA
„Ljudskom srcu uvijek nešto treba,
zadovoljno nikad posve nije:
čim željenog cilja se dovreba,
opet iz njeg sto mu želja klije“,
pjeva hrvatski pjesnik Petar Preradović.
Živimo u mentalitetu koji razvija u nama nezasitnost koja nas ostavlja uvijek gladnima i željnima novih uživanja. A da bi se uživalo željena dobra, takav mentalitet nas potiče zgrtati bogatstvo i stvarati zalihe što počesto ljudima postaje glavni smisao i cilj života. Oni koji određuju ritam društva i pojedinca, ljudi i organizacije koje raspolažu kapitalom i moću, uvjetuju i diktiraju ponašanje pojedinca. Oni su vođeni isključivo povećavanjem kapitala, te traže načina koko što više ljudi uključiti u svoj sustav, da bi ih upotrijebili za svoje ciljeve. Upravo takvi promiču zgrtanje materijalnog obilja kao ideal, uvjeravajući ljude kako će nakon toga moći uživati. Ali to je isključivo za mali broj ljudi, koji iskorištava naivnost velikoga broja, koji se dade uvjeriti da je moguće tako živjeti.
Mnogi previđaju da će se kao ljudi na taj način istrošiti te ako steknu, neće imati više 20-30 godina, pa ni mogućnosti uživanja kao što su maštali. Nego će imati znatno više godina, te će biti umorni od svega i bolesni, da bi znali i htjeli uživati. A kao ljudi bit će prazni, jer kroz cijelo zrelo razdoblje života nisu stekli onih duhovnih zaliha, jer su bili posvećeni stjecanju onih materijalnih.
Vrijeme je odmora i vrijeme krize. Mnogi upravo zbog krize ne mogu na odmor. Mnogi upravo zbog krize, unatoč ljetnim odmorima, moraju i dalje raditi ako i to mogu i teško zarađivati za život. I vrijeme odmora i vrijeme ekonomske krize ne idu zajedno. Ipak pružaju mogućnost u trenutcima javnom smiraja ili grozničavog promišljanja u dometima krize i njezinim posljedicama za život i društvo. Prigoda je da razmislimo o vrijednostima rada i bogaćenja kojemu težimo.
Onome koji počne stvarati zalihu, nikad nije dosta, te teško pronalazi razumsku mjeru. Žudimo li neprestano stjecati još više i više? Želimo li više novaca ili materijalnih dobara? Jesmo li pohlepni? Mnogi će to teško priznati i reći kako je to pretjeravanje, jer se time priječi ljudski i društveni napredak, razvoj i razvitak.
U današnjem odlomku knjige Propovjednikove, a pomalo i u cijeloj svojoj knjizi, on postavlja pitanja smisla. Jer ne prihvaća ondašnje shvaćanje da su pravednici sretni i zadovoljni, već na ovom svijetu. Napose vjerniku samo vjera u Boga, pomaže da prihvaća paradokse i zagonetke života. Dok su njegovi religiozni suvremenici držali da je zemaljska sreća cilj, on tvrdi i opominje da nije dovoljna za utaživanje čovjekove životne gladi i žeđi. S njime bismo i mi danas trebali sebi postaviti pitanje, dubljeg i trajnog smisla svega što radimo. Biti iskreno religiozan, znači hrabro postavljati pitanje smisla.
I mnogi današnji analitičari u dijagnozi današnjega društva, vide pohlepu kao najveće zlo koje ugrožava budućnost čovječanstva. Plodovi pohlepe bili bi: škrtost, neumjerenost u kupovanju i trošenju – konzumizam, nesposobnost da dijelimo, podčinjavanje drugih našim nagonima i željama.
Pohlepa u jelu i piću je neumjerenost, pohlepa na području seksualnosti je bludnost. A postoji i pohlepa za vlašću, za popularnošću i slavom, za dominiranjem nad drugima, za znanjem ili sportskim uspjesima.
Pohlepa je i temelj većine naših navezanosti i negativnih emocija, životni stav u kojem je osnovno da je nešto samo moje. Pohlepni su ljudi poput jame bez dna. Što više imaju to više žele, a nikad nisu zadovoljni.
Pohlepa je velika nesigurnost i pogrješno uvjerenje o tome što je izvor naše sigurnosti. Mnogi svoju sigurnost traže u izvanjskim stvarima. A jedina trajna i istinska sigurnost se nalazi u Bogu. Jer jedino on zna što je potrebno. kako bismo na pravi način napredovali. Kao i druge negativne emocije ili loše navike i poroke i demon pohlepe, treba zamijeniti onim pozitivnim.
Suprotnost pohlepi je darežljivost, spremnost na dijeljenje i briga za druge. Napetost pohlepe liječi, stav pouzdanja u Božju providnost. Kad postanemo žrtve pohlepe, smisao svoga života vidimo u posjedovanju što razara međuljudske i obiteljske odnose. Svima nam je bliska opasnost da se više brinemo i trudimo oko osiguranja našega života i materijalnih posjeda, nego li oko bogatstva vlastitoga srca na što smo napose danas pozvani.
Dvije povijesno odvojene zgode, Luka evanđelist je stavio zajedno. U prvoj zgodi “netko iz mnoštva”, traži od Isusa presudu u obiteljskom sporu. Prepustiti starijem bratu u svađi, oko imanja i nasljedstva. Naime, mlađi brat morao je nakon očeve smrti, seliti u bijeli svijet da se roditeljsko imanje ne bi odviše usitnilo. Stariji je brat pri tome morao mlađemu isplatiti u novcu, dio koji mu pripada po Zakonu.
Mladi očito nije bio zadovoljan dobivenom svotom. Umjesto da ide na sud, obratio se uglednom Proroku iz Galileje jer su se i drugi vjernici, obraćali mjesnim teolozima za presudu u sporovima te bili spremni postupiti kako prosude. Mlađi brat traži da Božji čovjek, presudi njemu u prilog.
Isus osobno ne veže uz materijalna dobra. On se njima služi, ali im ne robuje. Takav stav traži od svojim učenika i svih ljudi. Opominje govoreći o vjerničkom stava prema materijalnim dobrima: “Čuvajte se svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje!”
Luka je ovdje dodao Isusovu parabolu o bogatom poljoprivredniku, koji ne zna vjernički sadržajno živjeti. Očito je da ovaj poljoprivrednik, nije oteo zemlju. Marljivo je dao obraditi njive kaje posjeduje, uredno isplaćivao nadničare. Sam razgovara sa sobom u paraboli, prema pravilima istočnjačke književnosti, da čitatelji mognu prodrijeti u njegovo unutarnje raspoloženje i razmišljanje.
Prema pravilima zemaljskog poslovanja, ovaj bogataš je mudar i poslovan čovjek. Prema objavi kaju Isus donosi i iznosi, on je bezumnik zato što se ne bogati u Bogu nego “sebi zgrće blago”. Bogaćenje u Bogu je osobnim sposobnostima i onim što posjedujemo, pomagati siromahe svih vrsta. Prihvaćanje osobnog prijateljstva s Bogom te služenjem ljudskoj braći i sestrama. Prihvaćanje Božjeg vrhovništva tako da se ne lijepimo za materijalna dobra i pomažemo u nevolji ljudima oko nas.
Dok živimo u materijalnom svijetu, potrebna su materijalna dobra nama i onima koji od nas ovise. Prigoda je promisliti: Zgrćemo li svojim radom blago samo sebi i svojima? Znademo li izvršavajući zemaljske radne obaveze bogatiti se u Bogu?
fra Mate Tadić, OFM
Objavljeni članci:
Presveto Tijelo i Krv Kristova
Nikoga nije dobro sažalijevati?!
4. Uskrsna nedjelja “Dobrog pastira”
Naviještenje Gospodinovo – Blagovijest
Nedjelja Muke Gospodnje – Cvjetnica
Korizma u svjetlu Godine milosrđa i Enciklike “Laudato Si”
Sveta misa za ratne i poratne žrtve Duvanjskog kraja
“Valentinovo” i za nesimpatične
Ljepota srca i izvanjski izgled
Za sve u životu ima određeno vrijeme
Bogojavljenje – Tri kralja – Vodokršće
