- srpnja 2017.
- Zah 9, 9-10
Ps 145 (144), 1-2. 8-9. 10-11. 13cd-14
- Rim 8, 9. 11-13
Mt 11, 25-30
UVOD
Djeca i mladi gotovo bez razlike, žele što prije narasti, postati zreli te ući u svijet odraslih. Žele biti snažni, spretni, gotovo svjetski prvaci, brži, jači, viši. S druge strane, odrasli žele biti uspješni, bogati, utjecajni…
Današnja nam Božja riječ govori da nije veliko, vrijedno i jako, ono što se u prvi mah ljudskim očima takvim može činiti. Prava čovjekova veličina nije ni u snazi, ni u slavi, niti u ovosvjetskoj mudrosti.
Isus iz Nazareta nam se pokazuje krotkim i poniznim s blagim i osjećajnim Srcem za sve ljude osobito grješnike. Koji nije došao na svijet da mu se služi, nego da on druge služi i život dade za druge. Uronjeni pogledom u svoje srce, preispitajmo se za trenutke svoga životnoga umora i opterećenja. Kada smo pokušali vlastitim snagama ozdravljati i odbili se predati Gospodinu. Pokajmo se za svoje propuste i grijehe.
HOMILIJA
Vjerujem da su barem neki od nas bili, na nekoj izložbi ili sajmu cvijeća. Izlagači se trude da za takvu priliku, naprave zanimljive i bogate aranžmane. Mašta, prekrasni cvjetovi i bogatstvo boja, je samo s jedim ciljem: zadiviti i biti najbolji.
Pa ipak, sva ta ljepota boja, mašte i umijeća nikada neće doseći neupitnu ljepotu nekoga cvijeta, koji je svoje stanište našao među velikim stijenama neke planinske litice. Ukorijenjen duboko u raspuklini stijene i okružen kamenom, cvate neponovljivom ljepotom i čistoćom oblika, kakvu može stvoriti samo jedinstveni i neponovljivi Genij prirode. Sva mu se ljepota sastoji, od jednostavnosti i radosti življenja.
Čitajući današnja liturgijska čitanja, koja svojom porukom čine jedinstvenu cjelinu, možemo osjetiti nadnaravnu ljepotu u biblijskoj spoznaji jednostavnosti, krotkosti i neznatnosti koja raste iz stijene Gospodnje. Koja se napaja snagom iz raspukline te stijene koja joj je zaštita, snaga i na kojoj se ističe svojom ljepotom.
Za prvo današnje čitanje imamo, odlomak iz knjige proroka Zaharije o krotkom Mesiji koji ne jaši na konju, nego na magarcu što je znak malenosti i jednostavnosti. Danas se sabiremo oko Isusa krotkoga i miroljubivoga Mesije. On je među nama kao uskrsli te nas čini dionicima svoje krotkosti i miroljubivosti. Ujedno nas zadužuje da svijet činimo krotkijim i miroljubljivijim.
Prorok svoje suvremenike poziva na glasno radovanje, jer dolazi pobjedonosni i pravični kralj, koji jaši na magarcu. Magarac je u biblijskom vremenu bio životinja za prijenos trgovačkoga tereta i za rad na polju, a imali su ga i obični mali ljudi. On nikako nije kraljevska životinja. U ratničkom mentalitetu najaviti Mesiju koji jaši na magarcu značilo je šokirati slušatelje, jer su svi očekivali Mesiju na konju.
Odlomak iz Pavlove poslanice Rimljenima nastavak je prošlonedjeljne pouke o krštenju. U onom smo odlomku čuli da krštenjem bivamo, životno povezani s Kristovom smrću i uskrsnućem. Ovdje nas Apostol uči o moralnim obvezama koje izviru iz krštenja.
“Duh Kristov prebiva u vama”. Dužnost je krštenih da ne žive po tijelu, jer im je Duh Sveti dao sposobnost da žive kao djeca i prijatelji Božji. Živjeli bi po tijelu kad bi nakon krštenja ispunjavali porive tijela, kao da su i dalje pogani koji ne poznaju Krista.
Današnjim odlomkom iz Matejeva Evanđelja, riječ je o Isusovoj krotkosti i njegovom slatkom jarmu. Jaram se u drevna vremena – ali ne tako davno i kod nas, stavljao volovima preko vratova pri oranju, čime bi se ujarmljivali da bi s njima bilo lakše upravljati.
Zahvalan Ocu što za njim idu jednostavni ljudi, Isus zove sve umorne i opterećene da dođu k njemu. Povijesno su to bili ljudi željni riječi Božje koji su se umorili od farizejske kazuistike, dok ih je Isus kritizirao što druge poučavaju a sami to ne čine. Isus je morao biti proglašen lošim Židovom i rodoljubom, kad se nije služio nasiljem niti na nasilje poticao u postizanju političkih i duhovnih ciljeva u svom narodu. On je krotak u svojoj nutrini i srcem – što znači dobrotu, te želi da takvi budu i njegovi nasljedovatelji.
Tko s takvim Isusom dođe u dodir, nalazi spokoj svojoj duši. Dobrota srca, osnovna je kvaliteta i svakoga kršćanina te je bez nje nemoguće biti kršćanin. Bez dobrote i nesebičnoga prihvaćanja svakoga čovjeka – osobito onoga u nevolji, nema niti Crkve čiji smo i mi dijelovi.
I suvremeni, često bezdušni svijet bio je zadivljen dobrotom sv. pape Ivana XXIII. – Ivana Dobroga ili sv. Majke Terezije te tolikih drugih drevnih i suvremenih svetaca. Dobrota srca uvijek je suvremena i potrebna. To će uvijek razumjeti upravo mali, obični i skromni ljudi, ali ne i napuhane veličine svijeta.
Zato Isus i slavi nebeskoga Oca što je to dao razumjeti, upravo tim malim ljudima a sakrio onim drugim. To Bog nije od njih sakrivao, nego je njihov pogled zastrt što sebe žele vidjeti, kao uspješne u karijeri, pod svaku cijenu.
Isus nas poziva da učimo od Njega. To je poziv, a svatko ima pravo izabrati hoće li to poslušati. «Učite se od mene», reče Isus. Od njega učimo, a ne od filozofa i mudrijaša ovoga svijeta.
Mnoge životne istine bolje vidi srce nego li pamet po Pascalovim riječima. Koliko naša životna potpunost i sreća ovise o pameti, a koliko o dobroti? I to dvoje ne bi trebalo rastavljati, nego se upitati kako povezati pamet i dobrotu. To bi bio puni životni pogodak, jer čovjek je biće i pameti i srca. I jedno i drugo trebaju svoje ostvarenje. Srcu treba pamet, pameti treba srce. To bi bio potpuni čovjek. Potrebna nam je odgovorna znanost i prosvijetljeno srce.
„Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni… naći ćete spokoj svojim dušama … (Mt 11, 28,29).“ Isus i njegova poruka su otvorene ruke svima koji su opterećeni ovim životom, svima koji traže unutarnje smirenje. Isus ne mijenja svijet, ali mijenja čovjeka, mijenja čovjekovo srce – svakoga od nas.
Poznato nam je kako se snaga jedne države, ponajviše mjeri snagom njezina oružja koje posjeduje. Današnja tehnika i oružje brzo zastarijevaju, tražeći uvijek novije, ubojitije, brojnije. Uz to se neprestano traži da je sve to povezano s uvježbanom vojskom i zapovjedništvom. U Isusovo je vrijeme – prije više od 2000 godina, gotovo najvažniji dio neke vojske bila konjica s bojnim kolima. U tom se smislu Rimljane smatralo, svjetskom velesilom.
O svojoj moći je snivao i židovski narod, što se prema njima trebalo i ostvariti s najavljenim Mesijom. Po općem uvjerenju trebao je biti silan Vođa, koji će uspostaviti Božje kraljevstvo na zemlji. Ali tko je pažljivije čitao i čita Sveto Pismo u Isusovo kao i u naše vrijeme, može vidjeti da prorok drugačije opisuje budućega Spasitelja.
Koliko nam god moglo očima ovoga svijeta izgledati nemoderno, zaostalo, nazadno i štetno, pozvani smo izgrađivati Božje kraljevstvo mira, ljubavi i pravde. Neka nam Gospodin dadne da ustrajemo u dobru i tražimo njegovo Kraljevstvo. Da strpljivo i radosno nosimo i podnosimo svoje životne križeve.
fra Mate Tadić
KNJIGE HOMILIJA
U izdanju nakladničke kuće i tiskare „Fram-Ziral“ do sada su 2018. i 2019. godine objavljene dvije knjige homilija fra Mate Tadića pod naslovom „Propovijedaj riječ – uporan budi“, koje su izrečene na misnim slavljima. I to liturgijske godine C u vremenu došašća, korizmenom i uskrsnom vremenu, nedjeljama u vremenu kroz godinu, božićnom vremenu i tijekom Velikog tjedna. Kao i za liturgijsku godinu A u vremenu došašća, korizmenom i uskrsnom vremenu te nedjeljama u vremenu kroz godinu..
Za svako slavlje uz uvod u misno slavlje doneseno je i nekoliko dopunjenih prigodnih homilija. U pripremi su i tri knjige homilija za liturgijsku godinu B, blagdane i svetkovine, prigodne i svetačke kao i za krštenja, vjenčanja i pokope.
Knjige se mogu naručiti poštom u knjižari „Fram-Ziral“, Put za Aluminij bb 88000 Mostar, tel: 0038736 / 325 – 988, faks: 0038736 / 333 – 563, E-mail: [email protected], kao i posjetiti internet stranica nakladničke kuće i knjižare: https://www.google.com/search?q=fram+ziral+knji%C5%BEara+kontakt&tbm=isch&ved=2ahUKEwj8lPSdwcLpAhVZwQIHHbK7DlIQ2-cCegQIABAA&oq=fra
